Hromozomopatije (3)

Hromozomopatije u trudnoći

Šta su hromozomi?

Od trenutka dobijanja vesti o trudnoći, budući roditelji svakodnevno razmišljaju o genetskom zdravlju svoje bebe. Danas je jasno koliko je ta informacija dragocena u najranijoj fazi, kako bi trudnica bila bezbrižna i rasterećena sve do porođaja. Pojavom neinvazivnih prenatalnih testova, trudnice su dobile priliku da se detaljnije informišu kako o hromozomskim anomalijama, tako i o ovoj temi uopšte.
Trudićemo se da vam malo detaljnije približimu temu hromozoma i damo odgovore na neka od najosnovnijih pitanja.

Hromozomi predstavljaju strukture karakterističnog oblika koje se dobro boje, pa zato i naziv potiče od grčkih reči “chromos”(boja) i “soma” (telo). Zahvaljujući tome mogu se uočiti u jedru tokom deobe ćelija. Naučnik Valter Fleming prvi je otkrio hromozome 1882. godine dok je istraživao ćelijsku deobu. Najjasnije su vidljivi tokom metafaze mitoze, pa se tada najčešće izučavaju i nazivaju metafazni ili mitotski hromozomi.

Većina ljudske DNK i gena nalazi se upravo u hromozomima. Svaki metafazni hromozom sastoji se od:

– Dve sestrinske hromatide, od kojih svaka sadrži po jedan molekul DNK. Budući da nastaju replikacijom, ti molekuli su potpuno identični po sadržaju gena, zbog čega se nazivaju sestrinske hromatide.
– Dve centromere, po jedna na svakoj hromatidi.

Ove informacije o strukturi hromozoma su bitne budući da dete nasleđuje polovinu genetičkog materijala od mame, a polovinu od tate.

Neki hromozomi mogu imati i još jedno suženje pored centromere.

Šta su to hromatide?

Hromatida predstavlja uzdužnu polovinu metafaznog hromozoma. Pre replikacije DNK, hromozom sadrži jedan molekul DNK povezan sa proteinima, čineći jednu hromatidu. Nakon replikacije, hromozom dobija još jedan identičan molekul DNK, stvarajući drugu hromatidu, zahvaljujući semikonzervativnom procesu replikacije.

Šta je to centromera?

Centromera je primarno suženje na hromozomu, prisutna je kod svih hromozoma. Sestrinske hromatide su povezane duž čitave svoje dužine, a najbliže u regiji centromere. Na centromeri se nalazi proteinska struktura zvana kinetohor, koja se formira na početku mitoze i služi za vezivanje hromozoma za deobno vreteno. Kinetohor usmerava kretanje hromozoma tokom deobe, jer se za njega vezuju niti deobnog vretena.

Centromera deli hromozom na dva kraka:
– Kratki krak (p), iznad centromere.
– Dugi krak (q), ispod centromere.

U anafazi mitoze (mejoze II), veze između hromatida se raskidaju, razdvajajući sestrinske hromatide koje tada postaju novi hromozomi i odlaze na suprotne polove ćelije. Tako novonastale ćerke ćelije dobijaju identične gene kao majka ćelija od koje su nastale. Nepravilna podela centromere može dovesti do duplikacija i delecija, što su vrste strukturnih aberacija hromozoma. Upravo te delecije i duplikacije mogu biti odgovorne za nastanak poremećaja kod bebe nakon rođenja pa su danas i razlog zašto se otkrivaju prenatalnim testom kao što je Pregna NIPT neinvazivni prenatalni test. U stvari, ne deli se centromera već područje oko nje, poznato kao pericentrični region. Ova nepravilna podela dovodi do razdvajanja krakova hromozoma, a ne hromatida kao što je normalno. Kao rezultat, ćerke ćelije dobijaju:
– Jedna ćelija oba kratka kraka, bez genetičkog materijala dugog kraka.
– Druga ćelija obrnuto.

Pored ovih delova, specifičnih za sve hromozome, neki hromozomi mogu imati i sekundarno suženje.

Šta je kariotip?

Broj hromozoma je stalan i karakterističan za svaku biološku vrstu, poznat kao kariotip. Zapravo kariotip predstavlja skup svih hromozoma kod čoveka.

Telesne (somatske) ćelije imaju diploidan broj hromozoma (grč. diploos = dvostruk), označen kao 2n.
Telesna ćelija čoveka sadrži 46 hromozoma, odnosno dve garniture po 23 hromozoma – jedna garnitura potiče od majke, a druga od oca. To znači da svaki hromozom ima svoj hromozomski par.
Tokom mejoze i formira se 23 para homologih hromozoma.
Ukoliko dođe do odstupanja broja hromozoma pa se neki od hromozoma nalazi u višku ili neki nedostaje dolazi do numeričkih poremećaja hromozoma od kojih su najčešće trizomije. Jedna od najpoznatijih trizomija je Daunov sindrom ili trizomija 21.

Kariotip žene obuhvata 23 para homologih hromozoma, od kojih su 22 para autozomni (telesni) hromozomi, dok je jedan par polnih hromozoma XX. Muški kariotip takođe ima 23 para hromozoma, sa 22 para autozomnih hromozoma, ali su polni hromozomi heterologi (različiti) X i Y.
Polne ćelije ili gameti (spermatozoidi i jajne ćelije kod čoveka) sadrže upola manji broj hromozoma u odnosu na telesne ćelije, što se naziva haploidan broj hromozoma (grč. haploos = jednostruk), označen kao n. Ako telesna ćelija ima dve garniture hromozoma, polna ćelija će imati jednu. Broj hromozoma u polnim ćelijama čoveka je 23.

Hromozomi čoveka

Somatske ćelije čoveka sadrže 46 hromozoma, odnosno 23 para hromozoma. Kariotip svake eukariotske ćelije obuhvata određen broj hromozoma karakterističan za vrstu, koji ostaje nepromenjen tokom života jedinke. Kariotip čoveka sastoji se od 23 para hromozoma (ili ukupno 46 hromozoma), među kojima se nalaze:

– 22 para autozoma

– Jedan par polnih hromozoma (gonozoma) koji se ralikuju kod žena i kod muškaraca

U svim ćelijama jednog organizma, parovi autozoma su simetrični (homologi). Par polnih hromozoma je homolog samo u ženskim ćelijama, koje sadrže dva X hromozoma. Kod muškaraca, polni hromozomi su asimetrični (nehomologi), sastavljeni od jednog X i jednog Y hromozoma. Parovi autozoma u kariotipu označeni su brojevima od 1 do 22, pri čemu je par najvećih hromozoma označen brojem 1, a ostali parovi su redom označeni brojevima od 2 do 22, uz manja odstupanja u ara, veličini. Polni hromozomi se označavaju slovima X i Y.

Metafazni hromozom se sastoji od dve hromatide, od kojih svaka sadrži po jedan molekul DNK nastao procesom replikacije. Hromatide su spojene u području centromere, koja izgleda kao suženje na hromozomu. Na centromerama se nalazi parna proteinska struktura, kinetohor, koja se formira
na početku mitoze i ima ulogu u vezivanju hromozoma za deobno vreteno.
Centromera deli hromozom na dva kraka:
– duži krak (q), deo hromozoma ispod centromere i
– kraći krak (p), iznad centromere.

Svaki krak je podeljen na regione, a svaki region je podeljen na subregione (npr. 4p13 znači 4. hromozom 13-og regiona kraćeg kraka). Ovakvo obeležavanje se sreće kod detektovanih mikrodelecionih poremećaja, od kojih je najčešći Di Džordžov sindrom.

Prema položaju centromere razlikuju se sledeće vrste hromozoma u humanom kariotipu:

Pored centromere, koja predstavlja primarno suženje prisutno na svim hromozomima, neki hromozomi sadrže i sekundarno suženje. Na primer, kratki kraci akrocentričnih hromozoma čoveka imaju ovo suženje.


Prirodni krajevi linearnog molekula DNK nazivaju se telomere. Telomere imaju višestruke funkcije, ali se pojednostavljeno mogu opisati kao zaštitne kape hromozoma. One sprečavaju lepljenje krajeva hromozoma, ne reaguju sa krajevima drugih hromozoma i štite hromozome od razarajućeg dejstva enzima egzonukleaza.

Promene u strukturi hromozoma

Prilikom deobe hromozoma kao slučajna reška može nastati neka promena u homomozomima.
Danas te promene možemo podeliti na nekoliko grupa kao strukturne i kao numeričke poremećaje.

Promene u broju hromozoma

Nedostatak hromozoma nesumnjivo je štetniji za ćeliju od njihovog viška. Međutim, višak hromozoma takođe može dovesti do ozbiljnih, često i fatalnih posledica.

Trizomije 21 jedna od najzastupljenijih aneuploidija hromozoma. Poznatija i kao kao Daunov
sindrom.  Do pojave Daunovog sindroma dolazi usled viška jednog para hromozoma na 21. hromozomu, tako da umesto dva, osoba ima tri para hromozoma. Pored Daunovog sindroma, česte su i trizomije hromozoma 13 i 18 – odnosno, Patauov i Edvardsov sindrom.

Veći rizik od nastanka navedenih genetskih anomalija, ali i brojnih drugih komplikacija u trudnoći imaju trudnice starije od 35 godina. Sve ove promene se češće javljaju kod trudnica koje imaju u porodičnoj istoriji nekoga sa hromozomskim promećajima, međutim to nije jedini rizik. Na učestalost ovih anomalija utiču i godine starosti trudnice, stil i način života, prisustvo hroničnih oboljenja, konzumiranje cigareta i slično.

Pojava neinvanzivnih prenatalnih testova – Pregna NIPT, pružila je priliku budućim roditeljima da u najranijoj fazi trudnoće, već od 10. nedelje, provere zdravlje svoje bebe i to na način da ne ugroze ni zdravlje majke ni bebe, a da pritom dobiju informacije o potencijalnim genetičkim anomalijama. Ove informacije su od izuzetne važnosti za buduće roditelje kao bi na vreme mogli da donesu odluku sa svojim lekarom o daljim koracima.

Najveći broj hromozomskih anomalija nije vezan za godine buduće majke. U teoriji, žene preko 35. godine su u većem riziku za nastanak hromozomopatija-uglavnom trizomija. Sa druge strane postupak vantelesne oplodnje nosi veće rizike za nastanak mikrodelecionih sindroma kao što su: Di Džordžov sindrom, Angelman ili Prader Vili sindom, sindrom majičeg plača… Zato je bitno da prenatalni test izaberete prema sopstvenim indikacijama, dok će stručni tim Pregna NIPT testa biti
na raspolaganju oko izbora testa. Test se izvodi na najsavremenijoj Illumina platformi po sopstvenom algoritmu.

Ukoliko želite da tokom perioda trudnoće budete potpuno rasterećeni i posvetite se pripremama za dolazak bebe, važno da proverite genetičko zdravlje svoje bebe u najranijoj fazi trudnoće, bez obzira na faktore rizika. Sigurna i bezbrižna trudnoća nemaju alternativu i zato je važno da sebi obezbedite potpuni mir. Ovo je preporuka mnogih ginekologa, koji se slažu da je sve više slučajeva detekcije hromozomskih anomalija kod trudnica, kod kojih apsolutno ni jedan parametar nije ukazivao na visok rizik.

Neinvazivni prenatalni test-Pregna NIPT po najpovoljnijoj ceni dostupan svima!

Pregna NIPT, odnosno neinvazivni prenatalni test, je savremeni genetički test koji analizira fetalnu DNK izolovanu iz majčine krvi radi otkrivanja genetičkih sindroma poput hromozomskih trizomija, aneuploidija polnih hromozoma, mikrodelecija i drugih strukturnih anomalija-delecija, duplikacija. Za razliku od konvencionalnih skrining metoda u trudnoći(dabl ili tripl test), PregnaNIPT nije statistička metoda i ne analizira hormone posteljice, već precizan način detekcije traženih aneuploidija i trizomija putem slobodnocirkulišuće fetalne DNK koja je prisutna u krvi majke. Zato je izvođenje
prenatalnog testa vrlo komforno za sve trudice, neophodna je samo jedna epruveta venske krvi trudnice. Da bi rezultat bio relevantan, analiza mora detektovati određenu količinu fetalne DNK u majčinoj krvi koju je jako bitno iskazati na rezultatu testa. Velika prednost NIPT-a je što se može
izvoditi već od 10. nedelje trudnoće.

Testovi najnovije generacije, poput Pregna NIPT testa veoma su precizni. Prisustvo Daunovog, ali i ostalih važnih sindroma otkrivaju sa čak 99.99% pouzdanosti. Ovaj test je jednostavno izvodi potpuno je bezbedan i precizan i predstavlja jedini način da budući roditelji otklone sve sumnje i strahove i potpuno se posvete pripremma za dolazak bebe.


U slučaju pozitivnog nalaza Pregna NIPT testa, niste sami, jer tada mi snosimo troškove dalje dijagnostičke metode. Konsultacije medicinskog tima biće vam dostupne u svakom trenutku kao i vašem lekaru.

Zakazivanje Pregna NIPT testa moguće je u gradovima širom Srbije, a za sve konsultacije sa stručnim

timom možete obaviti putem telefona 065-821 09 19.

Podelite sa prijateljima

Prijavi se na Newsletter

Dobićete interesantne besplatne medicinske sadržaje o trudnoći kao i naše ekskuluzivne ponude